Povežite se s nama:
 
Poruka

zbornik s 1 2001

Europski parlament nakon Amsterdamskog ugovora


Dionis Jurić, znanstveni novak   
Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci
UDK: 341.24(4)
        061.1EU
Ur.: 17. lipnja 1998.
Pr.: 15. srpnja 1998.
Pregledni članak
 
 
U ovom radu autor analizira pravni položaj Europskog parlamenta nakon usvajanja Amsterdamskog ugovora 1997. godine. U prvom dijelu rada daje se povijesni prikaz razvoja Europske unije, u kojem posebno mjesto zauzimaju Maastriški sporazum iz 1992. godine i Amsterdamski ugovor. U drugom dijelu rada se ukratko izlažu temeljne karakteristike tijela EU, te se podrobno analiziraju odredbe Ugovora o EC i Ugovora o EU koje se odnose na Europski parlament. Amsterdamski ugovor je smanjio broj zakonodavnih postupaka, te ih je pojednostavnio. Postupak predviđen člankom 251. Ugovora o EC izmijenjen je tako da se sada znatno brže i jednostavnije donose odluke, te se ovaj postupak primjenjuje i pri donošenju odluka u nekim novim područjima. Parlament ima veće ovlasti i prilikom nominacije kandidata za predsjednika Komisije budući da potvrđuje odluku vlada država članica, te osoba nominirana za predsjednika Komisije ravnopravno s vladama država članica nominira ostale članove Komisije u postupku imenovanja Komisije. Novi članak 255. Ugovora o EC omogućava svim državljanima EU i fizičkim i pravnim osobama koje imaju prebivalište ili registrirano sjedište na području Unije uvid u dokumente tijela EU, čime se osigurava javnost rada tijela EU i nadzor građana.
 
Ključne riječi: Europski parlament, Amsterdamski ugovor, ovlasti, zakonodavni postupak

Suđenje osnovom pravičnosti, diskreciono ovlaštenje suca i slobodna ocjena dokaza


Dr. sc. Aldo Radolović, docent 
Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci
UDK: 340.132
        347.962
Ur.: 4. ožujka 1998.
Pr.: 12. listopada 1998.
Prethodno priopćenje
 
 
Naslovljeni rad ima osobitu nakanu da u jednoj raspravi sjedini neke "dodirne točke" materijalnog i postupovnog građanskog prava.
Smatramo to osobnim dugom prema prof. Đuri Vukoviću, ali i izrazom vlastite potrebe i iskustva (sveučilišnog nastavnika i suca) da u mnogim pitanjima rješenja jednog i drugog dijela građanskog prava moraju biti sagledana u njihovoj jedinstvenosti.
Pretežita pozornost bit će ipak posvećena materijalno-pravnoj strani problema, a glede formalno-postupovnog autor se zadovoljava naznakom temeljnih pitanja i njihove sveze sa suđenjem temeljem pravičnosti.
Pritom ne možemo ujedno izbjeći jednu ambivalentnu opasku: pravnici pobliže posvećeni teoriji i praksi građanskog prava svoju profesionalnu karijeru i započinju i završavaju u zazivanju pravičnosti. Sve između tog je - kako izgleda - uzaludno (i nepotrebno) nastojanje u traženju "idealne pravne norme" odnosno "materijalne istine".
 
Ključne riječi: pravičnost, diskreciono ovlaštenje, slobodna ocjena dokaza, suđenje po pravičnosti.

Uredan poziv - pretpostavka za donošenje presude zbog izostanka


Mr. sc. Jozo Čizmić, viši predavač   
Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu 
UDK: 347.951.1
        347.923
Ur.: 1. listopada 1998.
Pr.: 14. listopada 1998.
Pregledni članak
 
Fenomen odsutnosti/pasivnosti stranaka u parničnom postupku jest konstantni fenomen i već od najranijeg doba kreatori parničnih procedura nastoje pronaći mjere kojima bi se otklonili negativni učinci te pasivnosti stranaka na tijek parničnog postupka. ZPP osigurava nametanje pravne discipline u parničnom postupku sankcionirajući na razne načine pasivnost stranaka. Jedno od najefikasnijih sredstava za osiguranje te procesne discipline, osobito za sprječavanje tuženika da svojom pasivnošću ometa vođenje postupka, jest upravo presuda zbog izostanka (zbog neosporavanja tužbenog zahtjeva). 
Da bi se, međutim, ta presuda mogla donijeti, nužno je da budu ispunjene određene zakonom propisane pretpostavke. U radu autor razmatra značenje uredne dostave poziva tuženiku kao jedne od tih pretpostavaka, nastojeći taj institut istražiti u hrvatskom pravu de lege lata i de lege ferenda, osobito upozoravajući i na neka komparativna rješenja.
 
Ključne riječi: presuda, izostanak, poziv.
 
 

Razvitak hrvatskog trgovačkog prava s posebnim osvrtom na prilike u Dubrovačkoj Republici


Dr. sc. Dragutin Ledić, izvanredni profesor 
Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci
UDK: 347.7(497.5)(091)
Ur.: 15. lipnja 1998.
Pr.: 11. srpnja 1998.
Prethodno priopćenje
 

Trgovačko pravo u svome povijesnom razvitku prolazilo je kroz različite uvjete nastanka i djelovanja. Autor ovoga rada želi ukazati na povezanost razvitka hrvatskog trgovačkog prava i trgovačkog prava uopće, kako bi i u tom dijelu pokazao neraskidivu povezanost, s jedne strane, između ta dva fenomena, a s druge strane, i neprekinutu nit hrvatskog trgovačkog prava i u vremenima kada nije postojala samostalna hrvatska država. U tome se poglavito oslanja na trgovačko pravo i uopće gospodarske odnose koji su vrijedili u vrijeme Dubrovačke Republike.
 
Ključne riječi: trgovačko pravo, Hrvatska i svijet, izvorna pravna vrela, Dubrovačka Republika.

Prijedlog kriterija za određivanje državne pripadnosti trgovačkog društva u hrvatskom međunarodnom privatnom pravu

Dr. sc. Damir Klasiček, docent  
Pravni fakultet Sveučilišta u Osijeku
UDK: 347.72
        341.94(497.5) 
Ur.: 24. kolovoza 1998.
Pr.: 15. rujna 1998.
Pregledni članak
 
Autor u članku zastupa stajalište da postoji bitna razlika između materije koja se odnosi na osobni statut (lex personalis) trgovačkog društva i materije koju određuje njegova državna pripadnost i koja se u međunarodnom privatnom pravu naziva skupnim imenom pravni položaj stranaca. Razlika između te dvije materije nije samo sadržajna već se ona manifestira i u metodama kojima se rješavaju situacije koje pripadaju jednoj ili drugoj spomenutoj materiji. Iz teze da postoje različitosti između navedenih područja, autor zaključuje da također postoji mogućnost primjene različitog kriterija za određivanje mjerodavnog prava (governing law), koje predstavlja osobni statut trgovačkog društva različit od kriterija uz čiju pomoć se određuje državna pripadnost (nationality) trgovačkog društva.
U članku se obrazlaže da pitanja koja svoj odgovor nalaze u osobnom statut spadaju u područje pravnih pitanja (nastanak, pravna i poslovna sposobnost, prestanak pravne egzistencije i dr.) i stoga su neraskidivo povezana s pravnim poretkom osnivanja (place of incorporation). To je razlog što se ne može koristiti drugi kriterij poveznica (connecting factor), nego kriterij osnivanja. U materiji u koju ulaze pitanja osobnog statuta problemi se rješavaju uz pomoć kolizijskopravne metode što spada u sukob zakona (conflict of laws).
S druge strane, pitanja koja su značajna za pravni položaj trgovačkog društva u drugim državama, što ovisi o njegovoj državnoj pripadnosti, nisu pitanja pravnog karaktera, već spadaju u područje politike i gospodarstva. I metodologija rješavanja se razlikuje, jer se ovdje koristi metoda neposredne primjene. Dalje, autor zaključuje: ako se radi o različitim sadržajima i različitim metodama, mogu se primijeniti i različiti kriteriji za određivanje državne pripadnosti trgovačkog društva, različiti od kriterija za određivanje osobnog statuta. Kako stvarno sjedište (actual headquarter) predstavlja više činjeničnu kategoriju nego pravnu i najviše udovoljava jednom od najvažnijih načela u međunarodnom privatnom pravu, načelu najbliže vez (the closest connection), predlaže se prihvaćanje kriterija stvarnog sjedišta za određivanje državne pripadnosti trgovačkog društva.
 
Ključne riječi: međunarodno privatno pravo, trgovačko društvo, stvarno sjedište, načelo najbliže veze, državna pripadnost.
 
 

Hrvatsko procesno pravo i jamstvo "pravičnog postupka" iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda


Mr. sc. Alan Uzelac, asistent   
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu 
UDK: 342.722
        347.98
Ur.: 24. kolovoza 1998.
Pr.: 27. kolovoza 1998.
Izvorni znanstveni članak
 
Inkorporiranjem Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u svoj ustavnopravni poredak Hrvatska je preuzela obvezu da svoje zakonodavstvo i pravnu praksu prilagodi zaštiti prava iz te konvencije. Među ostalim pravima koja Europska konvencija štiti, posebno mjesto zauzima jamstvo "pravičnog (fair) postupka" iz čl. 6. EK, koje u sebi ujedinjuje temeljna procesna ljudska prava - pravo na pristup sudu, pravo na javni i pošten postupak, te pravo na nezavisan i nepristran sud. Ovaj rad propituje uređenje i ostvarenje ovih prava u hrvatskom pravnom poretku, nastojeći ih staviti u kontekst pozitivnog zakonodavstva i aktualne pravne prakse. Tematizirani su u prvome redu opći procesni i građanskopravni aspekti, dok su kaznenopravni aspekti prava na pravičan postupak ostavljeni po strani. Istraživanje pokazuje da je hrvatsko zakonodavstvo, unatoč potrebe za izvjesnim korekcijama i prilagodbama, u osnovi kompatibilno sa zahtjevima iz čl. 6 EK. Više problema postoji s ostvarenjem jamstava iz čl. 6 EK u praksi, pri čemu se kao najproblematičnija točka pokazuje ostvarenje prava na nezavisnog suca. Rješenje aktualne krize pravosuđa i djelatno ostvarenje postulata nezavisnosti sudstva postavlja se tako kao primarni zadatak u usklađivanju kako sa zahtjevima iz čl. 6 EK, tako i s ustavnim principima vladavine prava i pravne države.
 
Ključne riječi: ljudska prava, Europska konvencija, "pravičan postupak", građanskoprocesno pravo, pravo na pristup sudu, nezavisnost sudstva, kriza pravosuđa, vladavina prava.

Leasing - od oblikovanja ekonomske ponude do pravnog obuhvata

Dr. sc. Srećko Jelinić, redoviti profesor 
Pravni fakultet Sveučilišta u Osijeku 
UDK: 347.453
        339.187.6
Ur.: 8. rujna 1998.
Pr.: 21. rujna 1998.
Pregledni članak

 
Autor je predmetni rad podijelio u nekoliko cjelina. U uvodnim razmatranjima upućuje na potrebu i nužnost stalne promjene i osposobljavanja (gospodarskih) poduzetnika i promicanju njihove osposobljenosti za tržišnu utakmicu kojoj su stalno izloženi. Nužnost stalne promjene upućuje i na prihvaćanje brojnih novih oblika pravnih poslova (ugovora), među njima i lizinga. Duboka je gospodarska logika u prihvaćanju lizinga kao posla kojim se premošćuje nedostatak vlastitih sredstava u financiranju investicije ili omogućuje pribavljanje vrijednih, uglavnom, investicijskih dobara visoke vrijednosti i tehnologije. S tim u svezi autor izlaže o ekonomskoj svrhovitosti sklapanja lizing poslova. Ona je po autoru nedvojbena. I stoga lizing posao, kao takav, više i nije potrebno posebno afirmirati - zaključuje autor.
Distinkcija lizinga od sličnih pravnih instituta klasičnog ugovornog prava predmetom je posebne obrade. Pri tomu pozornost je posvećena distinkcijama prema ugovoru o zakupu i ugovoru o prodaji. U mnogim primjerima lizing se pojavljuje kao prikrivena prodaja s osiguranjem vjerovnika upravo pomoću osobitosti lizing posla i stoga autor ovomu daje naglasak. U stvarnosti se zamjećuje i pogrešno razumijevanje ovog posla, njegove biti i svrhovitosti, no unatoč tomu, ova vrst posla dobiva svoje pravo punog građanstva i u nas.
Zaključno se daju ocjene o pojedinim vrstama lizinga, posebno o financijskom i operativnom lizingu, napomene o lizingu u unutarnjem zakonodavstvu te konačna ocjena o budućnosti lizinga u nas. Autor iznosi gledište o uputnosti sastavljanja vodiča za sklapanje ugovora o lizingu, kao svojevrsnog pomoćnog sredstva u sklapanju ovih ugovora.
 
Ključne riječi: suvremeni trgovački odnosi, pojava novih vrsta pravnih poslova, tipični i atipični neimenovani ugovori, lizing.
 
 
 
.