Povežite se s nama:
 
Poruka

Višestruko ugovaranje otuđenja

Dr. sc. Petar Simonetti, redoviti profesor 
Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci 
UDK: 347.232
Ur.: 15. prosinca 2000.
Pr.: 28. prosinca 2000.
Izvorni znanstveni članak
 

U hrvatskom pravu pravo vlasništva prenosi se na temelju pravnog posla kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva (iustus titulus) kada se ispuni druga, zakonom propisana pretpostavka (modus acquirendi): predaja samostalnog posjeda pokretne stvari, na način propisan zakonom, odnosno uknjižba prava vlasništva u zemljišne knjige s konstitutivnim učinkom (kauzalna tradicija). Budući da se samim pravnim poslom ne prenosi pravo vlasništva, moguće je da se vlasnik sukcesivno obveže najprije jednoj, zatim drugoj, trećoj...itd. osobi prenijeti pravo vlasništva na istu stvar.

Prema OGZ-u (AGBG-u) u slučaju višestrukog ugovaranja otuđenja pravo vlasništva pokretne stvari stječe osoba kojoj je ta stvar prvoj predana u posjed (§ 430), a nepokretne – ona koja je prva zatražila uknjižbu (§ 440). Prvo pravilo usvojili su ZOVO (čl. 35.) iz 1980. godine i sadašnji ZV (čl. 217.); drugo je pravilo ZOVO izostavio, a ZV ga je modificirao, dajući ovlaštenje stjecatelju koji ima samostalni, pošten, istinit (neviciozan) i zakonit posjed nekretnine da zahtijeva brisanje upisa prava vlasništva stjecatelja koji je u trenutku sklapanja pravnog posla znao da je ista nekretnina otuđena i predana u samostalni posjed drugoj osobi, a ne ako je za ovo kasnije saznao iako prije nego što je zatražio uknjižbu prava vlasništva, kao po sudskoj praksi prije ZV-a.

Komentatori OGZ-a (AGBG-a) pridavali su različit značaj odsustvu dobre vjere (bona fide): po jednima, dobra vjera je pretpostavka za stjecanje prava vlasništva, a po drugima zla vjera je pretpostavka odgovornosti za štetu, a ne zapreka za stjecanje prava vlasništva. 
Naša sudska praksa je zastupala stav da je bona fide stjecatelj kome nije predan posjed stvari jači u pravu od mala fide stjecatelja kome je predan posjed i koji je ishodio uknjižbu svoga prava vlasništva.
Po mišljenju autora bona fide stjecatelj nezamjenjive pokretne stvari jači je u pravu od mala fide stjecatelja kome je otuđivatelj predao samostalni posjed, ali je zahtjev za utvrđenje te činjenice isključen ako se protivna strana pozove na protek zastarnog roka u kome je bona fide stjecatelj mogao tražiti prijenos prava vlasništva ili ako je prije toga pravo vlasništva na tu stvar stekla treća osoba u dobroj vjeri.
Judikatura i pravna znanost tijekom vremena će prosuditi je li Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uspostavio adekvatan odnos između načela savjesnosti i poštenja i načela povjerenja u istinitost upisa u zemljišnu knjigu, između pravičnosti i pravne sigurnosti u okolnostima intenzivnijeg prometa nekretnina i neusporedivo šireg korištenja nekretnina za osiguranje potraživanja (hipoteka, fiducijarno vlasništvo).
Odnosi otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove ali one nisu stekle pravo vlasništva uređuju pravila obveznoga prava; njima je dužan naknaditi štetu i nesavjesni stjecatelj prava vlasništva. 
 Ključne riječi: Vlasništvo, stjecatelj, dobra vjera, jače pravo, uknjižba, brisanje upisa, obveza.
 
.