Autorska djela znanstvenoga sadržaja (knjige, udžbenici, znanstveni članci, znanstvene monografije itd.) sve više postaju objektom neovlaštenog iskorištavanja. Neki oblici toga iskorištavanja imaju značaj kaznenoga djela, kao što je to slučaj s neovlaštenom reprodukcijom autorskih djela. Suprotno stanju koje proizlazi iz analize statističkih podataka kriminala na štetu autorstva (prijavljene, optužene i osuđene osobe), neovlaštena reprodukcija autorskih djela znanstvenog sadržaja, i to najčešće radi njihova daljnjeg stavljanja u promet, vrlo je česta pojava kojom, na štetu zaštićenih zakonskih interesa društvene zajednice i imovinskih prava autora, protupravnu imovinsku korist ostvaruje sve veći broj fizičkih i pravnih osoba. Imperativi kaznenopravne zaštite autorskih djela znanstvenoga sadržaja, kao originalnih doprinosa tzv. duhovnoj kulturi društva, upućuju na potrebu kvalitetnijeg određenja inkriminacija na štetu autorstva. To je potrebno i radi jasnijeg razgraničenja takvih oblika nedopuštenog korištenja autorskih djela od onih oblika koje Zakon o autorskom pravu iznimno dopušta. Predmetom ovoga članka jest kaznenopravna analiza članka 230. Kaznenoga zakona, kojim se osigurava kaznenopravna zaštita autorskim djelima znanstvenoga sadržaja od brojnih imovinskih povreda autorskoga prava, a osobito od njihova neovlaštenog reproduciranja.

Ključne riječi: autorsko djelo znanstvenog sadržaja, autorsko pravo, neovlašteno reproduciranje.

Cilj ovog rada predstavlja testiranje postojanja i kvalitete razlika u prostoru obilježja ličnosti i ponašanja počinitelja, aktivnog socioekonomskog statusa, modaliteta izvršenja djela i viktimološkog aspekta nasilničkih delikata na području Primorsko-goranske županije s

obzirom na vrstu počinjenog kaznenog djela (ubojstvo, silovanje, razbojništvo). Uzorak ispitanika ovog istraživanja čine one osobe koje su u periodu od 1985. do 1998. godine na području Primorsko-goranske županije počinile kazneno djelo ubojstva, silovanja ili razbojništva, a koje su do prve polovice 1999. godine pravomoćno osuđene radi počinjenih
kaznenih djela (N=100). Diskriminativna analiza je pokazala postojanje statistički značajnih
razlika u sva tri promatrana prostora obilježja. 

Ključne riječi: Primorsko-goranska županija, nasilnički delikti, ličnosti i ponašanje počinitelja, socio-ekonomski status, modaliteti izvršenja.

 * Rad je dio studije "Sociodemografska i fenomenološka obilježja nasilničkog kriminaliteta na području Primorsko-goranske županije" koja je izrađena zahvaljujući financijskoj podršci Županije Primorsko-goranske.

Već duže vrijeme u Hrvatskoj pravna doktrina razmišlja o osuvremenjavanju Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja ne bi li se tako dopunama i izmjenama postojećih međunarodno privatnopravnih rješenja doveo u sklad s modernim rješenjima poredbenog prava. Ovim radom želi se potaknuti šira rasprava o predloženim tezama Zakona o međunarodnom privatnom pravu, u koju bi bili uključeni ne samo teoretičari koji se doktrinalno bave problematikom međunarodnog privatnog prava, već i oni stručnjaci koji se susreću u praksi sa slučajevima s inozemnim elementom. Autori analiziraju opće odredbe Nacrta Zakona o međunarodnom privatnom pravu.

Ključne riječi: međunarodno privatno pravo, reforma, Hrvatska, zakoni.

U radu se analiziraju odredbe Statuta Međunarodnog suda i Pravila o postupku i dokazima o osobnoj odgovornosti i krivnji počinitelja zločina. Analiza ukazuje na nedvojbenu činjenicu da je krivnja temeljna kaznenopravna pretpostavka odgovornosti i kažnjivosti. Stoga iznenađuje da ovi temeljni dokumenti ne sadrže odredbe o krivnji (definiciju, oblike) i osobito razloge koji je isključuju ili smanjuju (neubrojivost, smanjena ubrojivost, zabluda o biću kaznenog djela, neotklonjiva zabluda o protupravnosti djela), čime se dovodi u pitanje

načelo zakonitosti. Budući da se na temelju tih akata već sudilo, sudi se i sudit će se, postavlja se pitanje na koji način popuniti legislativni "kostur" određen Statutom i Pravilima. U radu se navodi više rješenja, a autorice se zalažu za dopunu Pravila novom odredbom o primjeni kaznenog zakona države u kojoj je kazneno djelo počinjeno, za sva pitanja koja nisu regulirana Statutom i Pravilima i pod uvjetom da nisu u suprotnosti sa međunarodnim pravom, smatrajući da bi se na taj način zadovoljilo ne samo načelo zakonitosti već i načelo pravednosti. 

Ključne riječi: Statut Međunarodnog kaznenog suda, osobna odgovornost, krivnja.

 * Ovaj rad predstavlja izlaganje odrűano na Međunarodnom skupu ěMeđunarodni kazneni
Sud za bivöu Jugoslavijuî, u Opatiji, 8. i 9. svibnja 2000.

Autori su u radu prikazali pravno-psihijatrijsku povezanost termina ostale duševne smetnje te temelje forenzičko-psihijatrijske prosudbe ubrojivosti u ovoj situaciji. Prikazan je kratak povijesni pregled razvoja forenzičke ocjene ubrojivosti s posebnim osvrtom na navedenu skupinu poremećaja. Uvođenjem ovog termina u novo kazneno zakonodavstvo te u Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ukazuje se potreba za pobližim definiranjem i mogućom operacionalizacijom pojma kao mostom razumijevanja forenzičkih psihijatara i pravnika. Operacionalizacija ovog termina pretpostavlja dimenzionalni pristup procjeni. U zaključku autori navode moguće probleme i ograničenja u pogledu definiranja i donošenja forenzičko-psihijatrijske prosudbe u ocjeni ubrojivosti kod "težih duševnih smetnji.

Ključne riječi: ostale teže duševne smetnje, ubrojivost, forenzičko-psihijatrijska prosudba, kazneno pravo.

Važnost međunarodne suradnje u kaznenopravnim stvarima proizlazi iz njezine dvostruke naravi. S jedne strane to je izraz političkog sporazuma između država o međusobnom pomaganju u vođenju kaznenog postupka, a s druge strane to predstavlja pravni posao među državama reguliran propisima međunarodnog kaznenog prava. Postojeći trend prema jačanju te suradnje, koji je uz druge razloge prvenstveno uvjetovan porastom kaznenih djela na nacionalnom i međunarodnom planu, vrlo je impresivan. Institut ekstradicije predstavlja značajan dio te međunarodne suradnje. U prvom dijelu Ëlanka autor je, uzimajući u obzir signifikantne razlike među unutrašnjim kaznenopravnim sustavima u pogledu pitanja ekstradicije, definirao taj institut i ukazao na njegovo značenje u međunarodnom kaznenom pravu, te izložio komparativni pregled pristupa tom problemu. U II. dijelu članka prikazan je pregled postupaka izručenja kod éupanijskog suda u Zagrebu od 1990.-2000. godine. Analizirani podaci pokazuju da Županijski sud u Zagrebu relativno brzo provodi postupke izručenja (u promatranom razdoblju postupci su u prosjeku trajali 4-6 mjeseci, samo u dva slučaja trajali su nešto dulje), dok podaci o ishodu tih postupaka pokazuju određenu neravnomjernost jer je izručenje u sedam slučajeva dopušteno, a u četiri slučaja nije dopušteno. Izloženi podaci važni su zbog velikog protoka ljudi i dobara na području nadležnosti Županijskog suda u Zagrebu, kao najvećeg suda te vrste u Republici Hrvatskoj.

Ključne riječi: međunarodno pravo, ekstradicija, kazneno djelo s elementom inozemnosti, međunarodna kaznenopravna pomoć.