UDK: 343.915 
       355.01
Ur.: 30. travnja 2003. 
Pr.: 29. svibnja 2003.
Izvorni znanstveni članak

Na trogodišnjem zbroju mladih počinitelja svih kaznenih djela, posebno imovinskih kaznenih djela i kaznenih djela nasilja za razdoblje prije (1987. - 1989.), za vrijeme (1992. - 1994.) i nakon rata (1998. - 2000.) nastojali smo na deskriptivnoj statističkoj razini utvrditi postojanje veze između rata i delinkvencije mladih. 

U tu svrhu usporedili smo ta razdoblja prije s obzirom na kretanje broja mladih delinkvenata i njihov relativni udio među svim počiniteljima svih kaznenih djela te među svim počiniteljima imovinskih kaznenih djela, i među svim počiniteljima kaznenih djela nasilja.
Analiza statističkih tablica pokazala je da je, u skladu s našim pretpostavkama, u vrijeme rata u usporedbi s razdobljem prije rata znatno porastao broj maloljetnih počinitelja:
- svih kaznenih djela, osobito kaznenih djela nasilja i imovinskih kaznenih djela, te relativni udio mladih među svim osobama osumnjičenim za ista kaznena djela;
- promatranih vrsta kaznenih djela nasilja, osim kaznenog djela silovanja, i relativni udio mladih među svim počiniteljima tih kaznenih djela;
- promatranih imovinskih kaznenih djela, osim kaznenih djela krađe i oštećenja tuđe stvari, i relativni udio mladih među svim počiniteljima tih kaznenih djela.
Prema tome, usporedna analiza delinkvencije mladih prije, za vrijeme i nakon rata upućuje na zaključak:
- da su ratna zbivanja izazvala znatan porast broja mladih počinitelja svih kaznenih djela, a posebno kaznenih djela nasilja;
- da je porast mladih delinkvenata u ratnom razdoblju bio veći nego porast broja odraslih delinkvenata, što je pridonijelo znatnom porastu relativnog udjela mladih među svim delinkventima;
- da je u ratnom razdoblju broj mladih počinitelja kaznenih djela nasilja toliko porastao da je unatoč znatnom padu u poratnom razdoblju njihov broj još uvijek bio znatno veći nego u razdoblju prije rata.

Ključne riječi: rat, delinkvencija mladih.

UDK: 316.4.052
        342.72/73
Ur.: 30. lipnja 2003.
Pr.: 14. srpnja 2003.
Stručni članak

Pojam globalizacije uglavnom se definira kao proces u kojem ekonomsko-socijalni trendovi postaju globalnima. Nadalje, globalizacija ukazuje na primjenu sličnih rješenja, koja zahtijevaju jedinstvo i suradnju na međunarodoj razini. Odgovarajući na izazove globalizacije, širi se autoritet međunarodnog prava, jer se države sada ujedinjene suoćavaju sa sve vuše i više pitanja u vezi sa svjetskim odnosima (poštivanje osnovnih ljudskih prava je jedno od tih pitanja), a ranije su pitanja bila formalno ograničena samo na područja od nacionalnog interesa. Zemlje također zajednički, nastoje riješiti pitanja koja prelaze okvire njihovih individualnih mogućnosti, na primjer zaštita okoline i borba protiv siromaštva.

Globalizacija uključuje trendove potpuno različitih smjerova utjecaja. Proboj slobodne trgovine ćesto se navodi kao njen primaran izvor i manifestacija kako bi se na taj način u fokusu analize zadržao ekonomski aspekt. Ovaj pristup pretvara vezu između globalizacije ljudskih prava u direktnu povezanost učinaka međunarodnih ekonomskih trendova i osnovnih sloboda. Revoluciju na polju informatičke tehnologije i inžinjeringa ne treba gledati samo u svjetlu ekonomskog napretka, već i u svjetlu zdravog civilnog društva.
Stoga, kada se opisuje veza između globalizacije i ljudskih prava, treba proraditi na sljedećim pitanjima:
1) Globalizacija i internacionalizacija ljudskih prava
2) Univerzalnost ljudskih prava
3) Utjecaj ekonomske globalizacije na realizaciju ljduskih prava
4) Globalizacija civilnog društva
Jačanje međunardone suradnje preobrazilo je ljudska prava u objekte međunardone regulacije, i dok je mnoštvo ljudskih prava izronilo na površinu kako bi odgovorilo na izazove postavljanje globalizacijom, jedinstven je pokret ljudskih prava i sloboda ujedno i poboljšao globalizaciju. S druge strane, globalizacija ima svoje negativne utjecaje na realizaciju ljudskih prava, posebice kada se radi o nejednakosti. Globaliziranje ekonomije pokrenulo je nezakonite trendove sa zakašnjenjem i kontraverznim reakcijama globalnih institucija koje upravljaju ekonomijom i financijama. U borbi protiv skrivenih strana globalizacije, organizacije civilnog društva i njihova međunarodna suradnja igraju sve važniju ulogu primajući vitalne instrumente pomoći od jedne od najvažnijih pokretačkih snaga globalizacije: razvoja informatičke tehnologije.

Ključne riječi: globalizacija, ljudska prava, socijalni razvoj, socijalne i ekonomske jednakosti.

UDK: 659.3
       316.647.8-055.2
Ur.: 28. veljače 2003. 
Pr.: 15. ožujka 2003.
Stručni članak

Konstrukcija negativnih stereotipa spolnosti u medijima u Hrvatskoj

Ovaj je članak posvećen trenutnom predstavljanju spolova u medijima u Hrvatskoj, odnosno kako je konstruirano predstavljanje ženstvenosti u odnosu na predstavljanje muževnosti. Posebna je pažnja usmjerena na žene - subjekte i predstavljanje takvih subjekata u oglasima. Ova su razmatranja odabrana zbog toga što slike u reklamama predstavljaju neke od sveprisutnih i najutjecajnijih elemenata u našem svakodnevnom životu koji izražavaju i modeliraju društveno predstavljanje spolova i bez svake sumnje osiguravaju društveno sankcionirane modele spolnosti u društvenom nadmetanju. Istraživanja pokazuju da su žene u većini slučajeva kao subjekti oglašavanja opisane na sljedeći način: I. oglasi redefiniraju ljepotu žene, čine je gotovo nedostižnim ciljem spram savršenosti i sugeriraju da je to jedini način na osnovi kojega se mogu postići sreća i uspjeh; II. naglasak je na ženskoj slabosti, odnosno žena je prikazana kao krotka, zbunjena i u stalnoj potrebi za poboljšanjem, III. žena je portretirana kao puki seksualni objekt, odnosno fragmentarno su prikazani njezini dijelovi tijela. Autorica uključuje u raspravu i posljedice ovakvih oslikavanja za muškarce i za žene. 

Ključne riječi: mediji, predstavljanje ženstvenosti, predstavljanje muškosti, modeli spolnosti.

UDK: 656.614.2(094.2)
Ur.: 28. ožujka 2003.
Pr.: 23. travnja 2003. 
Pregledni znanstveni članak

Diplomatska konferencija održana u Londonu od 21. listopada do 1. studenoga 2002. godine, sazvana od strane Međunarodne pomorske organizacije (IMO), usvojila je Protokol za izmjenu Atenske konvencije o prijevozu putnika i njihove prtljage morem iz 1974. godine. Konvencija kako je izmijenjena Protokolom, zajedno sa završnim odredbama Protokola iz 2002. godine i njegovim aneksom, među strankama Atenske konvencije, činit će novu konvenciju nazvanu Atenska konvencija o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, 2002. godine. 

Glavni su razlozi za izmjenu Atenske konvencije iz 1974. godine poboljšanje pravnog položaja i veća zaštita putnika u pomorskom prijevozu na međunarodnoj razini povišenjem iznosa ograničenja odgovornosti za štetu zbog smrti i tjelesne ozljede putnika te uvođenjem obveznog osiguranja odgovornosti prijevoznika za te štete i direktne tužbe prema osigurateljima.
Protokolom je, međutim, radikalno izmijenjen režim odgovornosti Atenske konvencije iz 1974. godine uvođenjem dvostupanjskog sustava odgovornosti i usvajanjem objektivne odgovornosti za smrt i tjelesne ozljede putnika prouzročene pomorskom nezgodom, što, u kombinaciji s povišenim iznosima ograničenja odgovornosti, obaveznim osiguranjem i direktnom tužbom prema osigurateljima, ustanovljava novi režim odgovornosti koji čini upitnim tradicionalno korištenje P&I osiguranja kao načina ispunjavanja zahtjeva obaveznog osiguranja. Novi Protokol, kad stupi na snagu, imat će brojne implikacije na pravni i ekonomski položaj pomorskih prijevoznika. 
Ovim se člankom stoga želi ukazati na neke bitne razlike koje donosi Protokol iz 2002. godine u odnosu na Atensku Konvenciju iz 1974. godine te potaknuti daljnju detaljnu analizu svih implikacija i mogućih posljedica koje će slijediti nakon stupanja na snagu Protokola iz 2002. godine, jer će to neizbježno biti od odlučujućeg značenja prilikom odlučivanja da li ratificirati Protokol iz 2002. godine. 

Ključne riječi: prijevoz putnika morem, odgovornost prijevoznika, obvezno osiguranje, direktna tužba.

UDK: 323.12(497.1)
Ur.: 19. ožujka 2003.
Pr.: 2. lipnja 2003.
Stručni članak

Riječ 'stigma' potiče iz starogrčkog, a označavala je na tijelo utiskivane znakove kojima se upućivalo na nešto neobično i loše u pogledu moralnoga statusa označenoga: rob, kriminalac, izdajnik, osoba nečim naružena i ritualno nečista, koju treba izbjegavati. Kršćanstvo prvotnom značenju stigme dodaje dva sloja: tjelesne znakove Božje milosti u obliku "eruptivnog cvjetanja" kože i tjelesne znakove fizičkog poremećaja. U današnje vrijeme se pojam stigme koristi u prvotnom značenju, ali češće kao oznaka za nekakvo "sramotno" stanje. "Sramotna stanja" su povijesna kategorija. Ona su i društvena kategorija jer "sramotna svojstva" nisu objektivno data u prirodi stvari već nastaju u procesima definiranja koji se odvijaju tijekom socijalnih interakcija u kojima se kategorijama ponašanja ili skupinama ljudi naknadno pripisuje određeno značenje. Pripadati jednom etničkom korpusu može biti posve neutralno, to svojstvo postoji i prije stigmatiziranja, ali nije stigma. Ono postaje stigma u uvjetima koje treba bliže raščlaniti. Identitet osobe pogođene stigmatizacijom smatra se unakaženim, okaljanim, diskreditiranim, nagrđenim, a posljedice stigmatizacije razorne su po emocije, mišljenje i ponašanje zatečenih.
Rezultati suvremenog proučavanja stigme na empirijskom materijalu koji pružaju stanja i svojstva koja pojedince odvajaju od "normalnog" svijeta (kljasti, sakati, gluhi, bivši kriminalci, gubavci, seksualni "aberanti"), itd. korisni su i za razumijevanje stigmatizacije pripadnika rasno-etničko-vjerskih manjinskih skupina. U multietničkim društvima koja prolaze kroz tešku krizu tribalna će stigma pod specifičnim uvjetima ići ruku pod ruku s karakternom stigmom "izdajnika": ljudi koji narušavaju sklad jednodušja većinske nacije.

Ključne riječi: tribalna (etnička) stigma, karakterna stigma.

UDK: 369(430)(497.5)
Ur.: 5. svibnja 2003.
Pr.: 3. lipnja 2003.
Pregledni znanstveni članak

Savezna Republika Njemačka jedna je od najvećih imigrantskih zemalja u Europi u kojoj među brojnom imigracijom znatno brojčano participiraju i hrvatski državljani. Pravni položaj stranih radnika glavninom je determiniran aspektima socijalne sigurnosti njihovih obitelji i njih samih. 

Odlika njemačkog pravnog sustava jesu brojni pravni instrumenti usmjereni na reguliranje socijalne sigurnosti stranih radnika, među kojima se osobito ističu bilateralni sporazumi. Autor stoga posebnu pozornost posvećuje analizi Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke kao najznačajnijeg pravnog instrumenta reguliranja problematike socijalne sigurnosti hrvatskih građana na radu u Njemačkoj.
Zamjetnu koordinaciju pravnih pravila vezanih uz problematiku socijalne sigurnosti karakterizira načelo teritorijalnosti bez obzira na državljanski status, čime je izražena opća primjena njemačkog prava socijalnog osiguranja na sve radnike koji rade na državnom teritoriju Savezne Republike Njemačkoj. 

Ključne riječi: socijalna sigurnost, strani radnici, koordinacija pravnih pravila,
socijalno-pravna integracija i dr.